Poneseni jako dobrim iskustvom koje smo imali s Macom Papučaricom, otišli smo u Kazalište lutaka na Tri praščića. Da ne čitate do kraja, odmah ću vam reći – slobodno preskočite ovu predstavu. No, idemo redom. Prošli smo put karte kupili preko interneta, sačekali do minutu dvije prije početka predstave i ušli. Ulazimo pred kraj jer su djeca nepredvidiva, minuta više nepotrebnog sjedenja može rezultirati kaosom, sigurno to znate i sami. Zato ne želimo riskirati i sjesti deset minuta prije predstave na svoja mjesta.

Ovaj put iz nekog nepoznatog razloga nismo mogli ući s pdf kartama na mobitelu, već smo ih morali dići na blagajni. Apsolutno besmisleno i nepotrebno. Na blagajni su nas uvjeravali kako sigurno nismo ušli tako kako kažemo. U avione se danas ulazi s kartama na mobitelu, ne vidim zašto ne možemo u kazalište. Nadam se da će se to promijeniti jer karte kupujemo na internetu baš da izbjegnemo blagajnu.

Zvuk je bio loš

Ali to nije razlog zašto nam se Tri praščića nisu svidjeli. Prvo, zvuk je bio loš. U kazalištu su vam djeca koja pričaju cijelo vrijeme, pobrinite se da ste glasniji od njih. Mi smo sjedili u prvom redu i neke smo dijaloge jedva čuli. Definitivno treba bolji razglas. Drugo, priča je dosadna, barem što se naše perspektive tiče. Je li problem u tome što je jako dobro znamo, ne znam, ali nije izazvala neke posebne emocije. Čak ni kod njega. Ono što bi još definitivno izbacio iz predstave je spominjanje izraza kao što su “Kako se kaže tko je jamio, jamio je,” odnosno komentar da je neki tata “ozbiljan kao da radi u USKOK-u.”

Zašto bi je ipak trebali pogledati?

Za razliku od Mace Papučarice, ova je predstava “interaktivna.” Pripovjedač traži odgovore od djece, potiče ih na sudjelovanje i animira ih. Svako malo ih nešto pita, a i dosta je glazbenih brojeva. Pjeva se i kroz predstavu i na kraju, i to je nešto po čemu se razlikuje od Mace Papučarice. I naravno, u pjesmi sudjeluje cijelo kazalište. Osim toga i scenografija je dobra i ima par jednostavnih, a efektnih detalja, kao i ostalih lutaka koje su dosta dobro riješene. Glumci su posvećeni ulogama i na kraju predstave još dodatno animiraju djecu i odrasle da pjevaju.